Izvor:
25.05.2018 u 01:21
0

EMISIJA „POSLE RUČKA“: Svako vreme nosi svoje dobre i loše strane, ali je najlepše kada su ljudi mladi!

U najgledanijoj emisiji "Posle ručka" voditelj Vanja Bulić sa svojim gostima razgovarao je o dva vremena, onom koje je iza nas i ovom u kome sada živimo.

Po čemu pamtimo vreme za koje većina kaže da je bilo bolje, a postoje i oni kojima i nije dobro donelo?

Da li je život bio bolji onda ili je bolji danas?

Gosti u studiju bili su: Suzana Mančić, Radovan Raka Radović, Goran Milić i Ivan Bekjarev

Pored zanimljivih tema na koje su naši gosti iz svog iskustva imali šta da kažu, pomenuo se i 25. maj, rođendan Josipa Brota Tita. Nekada je taj dan širom Jugoslavije obeležavan tradicionalno sletovima na tada jednom od najvećih stadiona u Beogradu. Na toj priredbi "Danu mladosti" učestovao je veliki broj omladine. U čast druga Tita na zelenoj površini stadiona bila je izvođena koreografija u kojoj je učestvovalo više hiljada mladih ljudi. Štafeta mladosti putovala je kroz celu Jugoslaviju i na kraju manifestacije predavala se od strane odabranog u ruke Titu

Jugoslavija je bila zemlja u koju su rado dolazile mnoge poznate ličnosti. Od predsednika raznih zemalja, preko glumaca do običnih ljudi iz inostranstva. Glumci danas putuju sa predstavama i filmovima u gradove bivše Jugoslavije.

Titoistu sam glumio u predstavi „Kako smo voleli druga Tita“. Sama uloga i lik koji sam glumio je tražio da se Tito prizna kao i sama vera u njega. Zalagao se da se prizna da se za vreme Titia živelo jako dobro. Govorio je da je narod imao sve od besplatnog lekara i školovanja do besplatnih letovanja. Igrajući taj lik ja sam zavoleo Tita. Domovi kulture i pozorišta su u Titovo vreme nicali u svim gradovima i manjim mestima širom Jugoslavije. Tada je kultura bila prva na listi, obraćala se pažnja na nju i ona mora da pamti to doba kao jedan veliki procvat. Jako sam rano poćeo da radim, bio sam mlad. Ja nisam, ali svaki glumac koji je tada radio dobio je stan – rekao je Ivan Bekjarev i dodao

Kada smo išli na ta letovanja, nije bilo kao sada direktnih linija koje su u većoj meri olakšale odlazak na odredišta. Tada je sve bilo dosta komplikovanjije, ali smo nalazili rešenja kako da stignemo do odredišta – rekao je Ivan Bekjarev.

Kada bi sabrali sve ove godine i sve šta se izdešavalo, koja teza pobeđuje, da li je bolje bilo onda ili sada? Titov ulaz postoji u Narodnom pozorištu, kakvi su bili susreti sa njim kada je ostajao sa glumcima posle predstava.

Uvak je bolje kada si mlad u koje god to vreme bilo. Tito je dolazio u JDP. U jednom trenutku glumac je pušio cigaretu, a dim od cigarete je pravo išao Titu u oči. Maršal se okrenuo ka Ljubi Tadiću i pitao ga "je li ovaj moj ili tvoj". Ljuba mu je odgovorio "moj". "E onda ništa" uzvratio je Tito. Povodom Dana mladosti vodio sam program i zaboravio tekst. Padne mi mrak na oči. To je uočio Vlada Jeftović koji mi je dobacio rečenicu da se setim šta trebam da izgovorim dalje, a ja tada izgovaram potpuno nešto što u ono vreme nije bilo adekvatno, a to je da mladi ljudi veruju u Boga. Kada sam shvatio šta sam rekao krenuo sam dalje i jedva sam se iščupao. Ja sam mislio da me obezbeđenje juri do kraja programa. U Jajcu je Bojan Stupica skupio glumce i sve je to bilo fantastično. Tito je bolazio i družio se sa nama. Primetio sam na tim druženjima da je uvek sa ćoška poslužavnika, koji je konobar nosio, uzimao svoj viski, Bio je razblažen – rekao je Ivan Bekjarev

Kada vas ćerke sada pitaju o letovanju 1960 godine pa na dalje, odmorima sa roditeljima i putovanjima tih godina po Jugoslaviji, šta im kažete?

Mama i ja smo letovale tih godina. Jeste da nije bilo letovališta, ali smo letovali privatno. Išli su ljudi i tada na odmore. Znam da smo uvek imali sve šta nam je bilo potrebnoi. Nismo kupovali stvari koje nam nisu bile potrebne, danas se kupuje i šta treba i šta ne. Živeli smo i u stanovima sa drugim porodicama. Moja deca ne znaju šta znači zajednički stan. Ja mogu taj stan u kojem smo živeli moja porodica i da nacrtam. Kada zažmurim imam sliku pred očima kako je izgledao. Veliki salonac i zajednićki život me je naučio tišini i poštovanju ljudi koji su bili u njemu. Vaspitavanji smo da budemo mirni u vreme odmora i da nesmetamo jedni drugima. Mi smo imali telefonsku liniju, ali naravno niko nije imao automobil. Tata je prešao u politiku i tada je dobio mali stan. Socijalni program je tada davao sigurnost. Nije bilo razloga da brineš da li ćeš završiti školu. Važno je bilo samo da se uči. Mnogo toga tada nismo znali, pa ni vlasnika tog zajedničkog stana u kojem smo bili. U zgradi je bila gospođa čiji je muž bio na Golom otoku, a deca su joj bila oduzeta. Bilo je svima govoreno da izbegavaju tu ženu, ali moja majka tu teta Ljubicu nije htela da bojkotuje. Tata je bio partijski kritikovan zbog toga, ali mama nije htela to da radi -. rekla je Suzana Mančić

Da li ste nastupali pred Titom i kakv je utisak ostavlo na vas?

Jesam, tada sam još uvek studirala. U amfiteatar su ušla dvojica u dugim kišnim mantilima i uputili su se pravo ka meni. rekli su mi da moram odmah da krenem sa njima. Ja sam ostala u čudu. "Drugarice Mančić vi pevate maršalu", a ja sam im odgovorila da moram da odem do kuće po stvari i da se javim majci. međutim oni su imali već spreman odgovor i organizacija je bila takva da su oni već bili kod moje majke, obavestili je i da mi se stvari nalaze u automobilu koji nas je odvezao na Taru u hotel "Omorika", gde su me čekale još dve koleginice sa kojima sam nastupala. Imala sam strašnu tremu kada je Tito došao. Pevala sam moje pesme "Ogledalce" i "Momče moje" u maturskoj haljini. Tito je bio neraspoložen i njegove pudlice su strašno lajale. Tada u to vreme već Jovanka nije bila sa njim. Nismo znali tada da je bio našetog zdravlja. Ništa mi nije rekao, nikakvog kontakta nismo imali. On je pušio svoj tompus i kada se sve završilo ustao je i otišao. Ja ćak nemam sliku sa njim – rekla je Suzana Mančić naša poznata voditeljka, umetnica i spisateljica.

Kada pominjemo odmore. Zaposlio sam se i radio sam u firmi svega nekoliko meseci. Odmah su me pitali da li hoću na godišnji odmor. Prvu put sam otišao na odmor kada sam imao 36 godina i niam znao da je voda slana i za malo se nisam udavio. Mi smo iz jednog sistema gde su radnici radili, a dvojica držala preduzeće i znalo se šta je čiji posao. Sad kada me neko pita kakvo je vreme bilo, bilo je super jer sam bio mlad i zdrav, a sada kada razdvojim bilo je i tada loših stvari , ali bio je jednopartiski sistem. Mladim ljudima nije jasno kako smo onda živeli. svojoj deci pričam i kako je tada bilo, nismo imali strah da i ako negde zanoćimo. U to doba smo mogli mirno da prolazimo gradom i selom i mogli smo da zanoćimo, a da nas niko nije pitao ništa i nismo bili ugroženi, a sada se sve promenilo u ne znam da li sada nekome i pada na pamet da ostane i osvene negde. Pravim im poređenja. Kada pustim muziku koju smo tada slušali, pitam ih da li im se sviđa, kažu da je lepa. Sunce je i u ono vreme izlazilo i dan je tada trajao isto koliko i danas. Tačno je da postoji sukob generacija, ali ima lepih stvari koje ih vežu, kako onda tako i sada – rekao je Raka Marić

Iz Kraljeva su mnogi košarkaški velikani, šta vas je sprečilo da se ostvarite na tom sportskom polju?

Mnogi su bili sa mnom u ekipi. Veliko opterećenje je bilo to što sam morao da putujem svaki dan na trenung u Kraljevo koje je bilo udaljeno 40 km od mog sela. Nsam imao drugih mogućnosti. Uspeo sam svojim dobrim igrama da uđem u tim Zvezde ali mi je otac poginuo i sve se okrenulo u porodici. Kada sasm trebao da odem za Beograd svi su ukućani plakali, a najteže mi je bilo lkada sam video dedu kako je pustio suzu i ostao sam – rekao je Radovan Raka Radović.

Mnogo toga se nismo pitali i nismo znali u ono vreme, ovo vreme je donelo nešto drugo.

O Golom otoku nisam znao dok nisam upoznao Borisalava Pekića. U Hrvatskoj nismo znali ništa o tome. Geografski tamo gde su padale granate JNA tamo je neprijatno, Zadar, Dubrovnik i primorje, dok je u Rijeci i drugim delovima prijatno Sigurno je ljudima žao kada prave brojke koliko je ljudi malo iz Srbije došlo na odmor jer je to udar na turizam. Postoji mesto Slano u kojema je ostalo samo tri kuće, moja je u tom ratu zapaljene i svuda su padale granate. Ljudi imaju gorčinu i nije dobro živeti u njoj jer samo ljudi tako sebi štete Ako ne možemo dostići ono dobro što je bilo u komunizmu onda to nije dobro. Putujem i g ledam mlade koji otvaraju svoje poslove, ovde su ljudi shvatilili novo vreme.. Verujem da dolazi vreme kada ćemo svi to savladati i ići u dobrom pravcu za sve nas – rekao je Goran Milić i dodao.

Pratio sam Tita poslednjih pet godina njegovog života. Imao je vile svuda, sada su neke od njih pretvorene u hotele, ali slabe kategorije jer zbog starine ne smeju dirati. Tito nije bio njihov vlasnik, država je bila vlasnik svega toga. Političari nikada nisu imali novčanike. Milan Kučan je jedan od retkih koji je plaćao vino i svoja pića. Jednom sam ga pitao da li ima on novčanik i da li ga nosi, odgovorio mi je da ima neke novčanice, a da novčanik nema Prateći ga na njegovim putovanjima bio sam impresioniran kako je je bio dočekan u Havani. Rečeno je predsedniku da tito kasni, na šta su dobili odgovor da je on maršal i da je to njemu dozvoljenio. Titoje bio cenjen svuda u svetu – rekao je Goran Milić.

Olimpijada, trebali ste da budete promoter, šta je nedostajalo da je dobijemo u to vreme?

Samarana i Barselonu, rebali smo proći, da budemo u trećem krugu i da firmiramo Beograd. Svetsko prvenstvo smo dobili u košarci. Milošević je bio rezervisan i nije bio za to govoreći da su važnije neke druge stvari, to je bila 1992. Šest godina ranije je bila kandidatura. Beograd je imao aerodrom i kratak put do hala. Helikopterom bi ih digli i pokazali Beograd iz vazduha i sva njegova bogatstva. Beograd bi sa tim dobio mnogo. Posle ovog rata Beograd nije mnogo popularan u Holivodu, ali nikada više turista u Beogradu nije bilo nego sada. Najbolji provod je u Beogradu i pravio sam anketu među studentima gde bi išli najradije, Beograd odneo pobedu – rekao je Goran Milić

Vaše emisije su bile sklanjane sa televizija, a na nekim je vreme emitovanja bilo čak i iza ponoći.

„Jutel“ nije imao svoju mrežu i mi smo molili da budemo pušteni u program, ali smo pomernai bili. Hrvatska bi nas stavila iza ponoći, a Srbija nas je gasila, ostali su imali svoje i sve je zavisilo je od politike država koje su nastale raspadom Jugoslavije – rekao je Goran Milić.

Kako vidite televizije na ovim prostorima. „Go to the video…“ je jedna od vaših poznatih rečenica koju ste izgovorili.

Prvo je bio jedan kanal, pa dva i 10, 12 likova koji su non stop bili na ekranu u ono vreme Svi smo ih pamtili i svi su posle imali negde prođu. Danas je drugaćije. Svi kanali imaju po 12 zvezda i ne može tu ništa da se zapamti. Potpuno je druga svrha i druga je koncepcija. Promeilo se sve strašno. Ja volim štp ima više televizije to je bolje, ali onda ljudi kažu da je bilo bolje. Novinari su danas školovaniji jer znaju strane jezike i imaju više izvora za jurenje informacija. Sve će ovo da ide nekom uzlaznom linijom. Sve do smrti Tita niko nije smeo da ima "video sam ja" nego uvek je bilo miI“. Zvezde nisu bile poželjne. – rekao je Goran Milić i dodao.

Svaki mi grad nedostaje ako sam malo u njemu, ali mi je višak ako sam dugo u njemu. U Beogradu volim da sretnem stare prijatelje i volim tu spontanost Balkana mi je dosta imam sada želju da odem i Švajcarsku – rekao je Goran Milić.

Izvor: Happytv.rs
Foto: Happytv.rs

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter